Kad PDV obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a?

Odbitak ulaznog PDV-a omogućava poreskim obveznicima da umanje iznos PDV-a koji su dužni da uplate državi za PDV naplaćen od njihovih kupaca, za iznos PDV-a koji su oni sami platili na svoje ulazne troškove. Ranije sam pisala o pravu na odbitak ulaznog PDV-a i uslovima za ostvarivanje tog prava (vidi na ovom linku). Ipak, u određenim situacijama PDV obveznik neće moći ostvariti pravo na odbitak iako ispunjava propisane uslove. To znači da će PDV obveznik snositi puni teret PDV-a na svoje ulazne troškove.

 
Prije svega, poreski obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a za:

• nabavku, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikala, plovnih objekata i vazduhoplova; rezervnih dijelova za ova prevozna sredstva; 
• nabavku goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza; 
• iznajmljivanje, održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane sa korištenjem tih prevoznih sredstava.

Ipak, ukoliko se navedena prevozna sredstva i druga dobra koriste isključivo za obavljanje poslovne djelatnosti (npr. taksi prevoz, auto-škole, djelatnost prometa ili iznajmljivanja vozila i sl.) postojaće pravo na odbitak.

Ne smatra da se prevozno sredstvo (putnički automobil, avion, brod) koristi za obavljanje poslovne djelatnosti ukoliko se koristi za prevoz poslovodstva, rukovodilaca i drugih zaposlenih.

Ako poreski obveznik nabavi prevozno sredstvo na koje ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a, on neće biti obveznik PDV-a kada ga bude otuđio.

Pravo na odbitak se ne može ostvariti ni za izdatke za poslovne zabave i smještaj za poslovne zabave. Ipak, pravo na odbitak ulaznog PDV-a bi se mogao ostvariti po fakturama za smještaj poslovnih partnera iz inostranstva, koji dolaze radi sastanaka, konferencija i drugih sličnih razloga.

Ne postoji pravo na odbitak ulaznog PDV-a ni za izdatke PDV obveznika i zaposlenih lica za reprezentaciju, isplate zaposlenim u naturi, te izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovine koju poreski obveznik ili njegovo osoblje koristi kao objekat za stanovanje, boravak djece ili objekat za rekreaciju i aktivnosti u slobodno vrijeme, kao i dobra i usluge povezane sa njima i njihovom upotrebom.