Ograničenja izvršenja na plati, penziji, i drugim stalnim primanjima izvršnog dužnika

Protiv vas je doneseno rješenje o izvršenju kojim je određeno izvršenje na vašim novčanim potraživanjima (plati, penziji, invalidnini, stipendiji i sl.).  Da li to znači da će cjelokupan iznos koji primate po osnovu tih potraživanja biti isplaćen tražiocu izvršenja, a ne vama, ili će vam ipak ostati određen iznos novca na raspolaganju, bez obzira na visinu duga? Saznajte u nastavku teksta.

IZVRŠENJE NA NOVČANIM POTRAŽIVANJIMA

Jedan od načina na koji se u izvršnom postupku namiruje potraživanje jeste  putem izvršenja na novčanim potraživanjima izvršenika (plata, penzija, stipendija, socijalna pomoć i sl.). Prilikom izvršenja na novčanim potraživanjima izvršnog dužnika, sud mora voditi računa o brojnim ograničenjima koja predviđa zakon u cilju zaštite izvršenika i članova njegove porodice, odnosno zaštite njihove egzistencije. Tako Zakon o izvršnom postupku pravi razliku između novčanih potraživanja koja su u cjelosti izuzeta od izvršenja, novčanih potraživanja na kojima postoje određena ograničenja izvršenja i novčanih potraživanja koja mogu biti predmet izvršenja bez ograničenja.

Predmet izvršenja ne mogu biti (apsolutno su izuzeta od izvršenja):

  1. primanja po osnovu zakonskog izdržavanja, osim ukoliko se radi o potraživanjima iste vrste,
  2. potraživanja poreza, taksi i doprinosa propisana zakonom.

Iznos koji dužnik primi po ovim osnovima, ne može biti oduzet od njega u izvršnom postupku. Ovo ne znači da je ovakav dužnik apsolutno zaštićen od izvršenja, već da će sud odrediti da se izvršenje sprovede preko mjesečnog iznosa koji dužnik prima po osnovu izdržavanja (ako ima dodatne izvore prihoda), ali je iznos koji prima po osnovu zakonskog izdržavanja zaštićen i on se ostavlja izvršeniku neokrnjen. Izuzetak je jedino kada se izvršenje sprovodi radi naplate potraživanja po osnovu zakonskog izdržavanja, u tom slučaju (radi se o potraživanjima iste vrste) izvršenje se može sprovoditi i na primanju po osnovu zakonskog izdržavanja.

Zakonom o socijalnoj zaštiti i Zakonom o dječjoj zaštiti propisano je da prava po osnovu tih zakona ne mogu biti predmet obezbjeđenja potraživanja niti prinudnog izvršenja, što znači da su apsolutno izuzeta od izvršenja. To su primanja po osnovu dodatka na djecu, materinskog dodatka, pronatalitetna naknada za treće i četvrto dijete, novčana pomoć, dodatak za pomoć i njegu drugog lica i dr.

Zakon o izvršnom postupku poznaje i određena ograničenja izvršenja na novčanim primanjima izvršnog dužnika. U ovom slučaju, primanja nisu apsolutno izuzeta od izvršenja, već je izvršenje na njima ograničeno do iznosa 1/2, odnosno 2/3. Tako je izvršenje ograničeno na:

  • Plati, naknadi umjesto plate (koju radnik prima za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva i sl.),  naknadi plate za skraćeno radno vrijeme, naknadi zbog umanjenja plate i penzije,
  • Primanjima po osnovu naknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju,
  • Primanja po osnovu privremene nezaposlenosti
  • Primanjima po osnovu socijalne pomoći (novčana pomoć, dodatak za pomoć i njegu drugog lica)
  • Primanja po osnovu dodatka na djecu
  • Primanja po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima
  • Naknadi za rad osuđenika.

Ukoliko ova primanja ne prelaze 1000 KM mjesečno, izvršenje je ograničeno na 1/2 primanja. Za iznos koji prelazi 1000 KM mjesečno, izvršenje se može sprovesti do 2/3 potraživanja. Dakle, ako je plata izvršnog dužnika 1300 KM, za iznos do 1000 KM predmet izvršenja može biti 500 KM; za iznos od 300 KM predmet izvršenja može biti 200 KM, što je ukupno 700 KM. Pogrešno je reći da se na primanjima preko 1000 KM izvršenje može sprovesti do 2/3, jer bi to značilo da se ovaj procenat računa u odnosu na cjelokupno potraživanje a ne samo u odnosu na dio koji prelazi 1000 KM. Kada bi bilo tako, onda bi se na plati od 1300 KM izvršenje moglo sprovesti u iznosu od 866,66 KM.

Zakonska rješenja u Srbiji i Hrvatskoj

Ovršni zakon Hrvatske i Zakon o obezbjeđenju i izvršenju Srbije izuzimaju od izvršenja mnogo širi krug potraživanja nego što je to slučaj sa važećim Zakonom o izvršenju Republike Srpske. Tako su od izvršenja izuzeta, pored zakonskog izdržavanja, i primanja na osnovu novčane naknade za tjelesno oštećenje prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovu privremene nezaposlenosti, primanja na osnovu stipendije i pomoći učenicima, primanja po  osnovu naknade štete zbog narušenja zdravlja ili smanjenja/gubitka radne sposobnosti, kao i naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davaoca izdržavanja. (dakle onaj krug potraživanja na kojima je u Republici Srpskoj izvršenje ograničeno). Osim toga u Srbiji su od izvršenja izuzeta i sva potraživanja čiji je prenos zabranjen, dok je Ovršnim zakonom Hrvatske eksplicitno predviđeno da su od izvršenja izuzeta i  primanja po osnovu odličja i priznanja, naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda, te određena primanja koja isplaćuje poslodavac svojim zaposlenim a koja ne ulaze u platu poput naknade troškova za službeno putovanje i prevoza na posao  i s posla (do propisanih iznosa), dar za djecu do 15. godina života, potpore za novorođenče (do propisanih iznosa), potpore zbog invalidnosti radnika i za slučaj smrti radnika ili smrti člana uže porodice itd.

Ograničenja izvršenja su takođe postavljena šire, ali ono što je naročito zanimljivo jeste što se u Hrvatskoj uzima u obzir i priroda potraživanja radi čijeg namirenja se izvršenje sprovodi. Naime, opšte je pravilo da se na plati ne može sprovesti izvršenje u visini od 2/3 prosječne neto plate (preko tog iznosa je dopušteno izvršenje). Međutim, ukoliko se izvršenje sprovodi radi naplate potraživanja po osnovu zakonskog izdržavanja, naknade štete zbog narušavanja zdravlja ili smanjenja/gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davaoca izdržavanja, predviđeno je ograničenje u visini 1/2 prosječne neto plate. Štaviše, ako se izvršenje sprovodi radi prinudne naplate novčanih sredstava za izdržavanje djeteta, od izvršenja je izuzeta tek 1/4 primanja izvršenika (ne prosječne neto plate, nego njegovih stvarnih primanja).

Pored stalnih novčanih primanja koja su zakonom izričito navedena kao potraživanja na kojima je izvršenje ograničeno (plata, penzija, prihod od preduzetničke djelatnosti i sl.), Ovršni zakon propisuje da ograničenja važe i kada se izvršenje sprovodi na drugim primanjima pod uslovom da imaju karakter jedinih stalnih novčanih primanja i da izvršenik javnom ispravom dokaže da je to primanje jedino stalno novčano primanje.

Još jedno zanimljivo rješenje je da se izvršenje na primanjima invalida po osnovu novčane naknade za tjelesno oštećenje i dodatak za tuđu njegu i pomoć može sprovoditi samo radi naplate potraživanja po osnovu zakonskog izdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja/gubitka radne sposonosti i naknade štete za izgubljeno izdržavanje zbog smrti davaoca izdržavanja, ali ne i radi naplate drugih potraživanja.

U Srbiji se izvršenje na plati i penziji i naknadi plate može sprovesti do iznosa 2/3, ali ukoliko se izvršenje sprovodi na minimalnoj plati ili minimalnoj penziji izvršenje se može sprovesti do njihove polovine. Ova odredba je povoljna za povjerioca, kada njegov dužnik ostvaruje visoka primanja, ali istovremeno štiti izvršenika koji ostvaruje minimalna primanja.

Umjesto zaključka

Imajući u vidu rješenja usvojena u uporednom pravu, trebalo bi i u domaćem zakonodavstvu predvidjeti određene izmjene. Naročito je korisno rješenje usvojeno u Hrvatskoj po kome ograničenje izvršenja znatno niža kada se prinudno naplaćuju primanja po osnovu zakonskog izdržavanja. U cilju zašite primaoca izdržavanja, slično rješenje bi trebalo predvidjeti i kod nas, naročito u slučaju kada je dijete primalac izdržavanja. U tom slučaju bi bilo dovoljno da se od izvršenja ograniči 1/4  primanja, ili 1/2 minimalne plate izvršnog dužnika (davaoca izdržavanja). Naime, davalac izdržavanja je već dovoljno zaštićen samom činjenicom da sud prilikom određivanja visine izdržavanja ne može odrediti da na ime izdržavanja daje više od 50% svojih mjesečnih primanja za sve primaoce izdržavanja. Ukoliko prekrši svoju obavezu davanja izdržavanja, nema smisla ponovo ga štititi ograničenjem izvršenja na 1/2 njegovih mjesečnih primanja.

Osim toga, rješenje usvojeno Ovšnim zakonom Hrvatske po kome se ograničenja izvršenja primjenjuju i na svako drugo primanje za koje izvršni dužnik javnom ispravom dokaže da je to primanje njegovo jedino stalno novčano primanje, takođe je izuzetno korisno sa aspekta zaštite egzistencije izvršnog dužnika i članova njegove porodice.

Leave a Reply