• Irena Radić

Prenos hartija od vrijednosti - Razlike između indosamenta i cesije

Prava iz hartija od vrijednosti se mogu prenositi na različite načine. Prva mogućnost jeste zaključivanje ugovora o ustupanju potraživanja (cesija), dakle na isti način kao što se prenose ostala građanska, odnosno trgovinska prava. Međutim, brzina i sigurnost privrednopravnog prometa zahtijevali su jedno posebno sredstvo pomoću koga bi se novi imalac hartije od vrijednosti zaštitio od prigovora koje je dužnik imao prema njegovom prethodniku. Iz tih razloga je nastao indosament (1) kojim se omogućava brz i siguran prenos hartije od vrijednosti.


Opšte je pravilo da se hartije od vrijednosti na ime prenose cesijom, a hartije od vrijednosti po naredbi indosamentom.


U ovom tekstu ću pokušati da ukažem na razlike u pogledu pravnog dejstva i pravnih posljedica prenosa hartije od vrijednosti cesijom i indosamentom, kao i na položaj dužnika, ranijeg i novog povjerioca u jednom i drugom slučaju. Na primjeru mjenice, kao hartije od vrijednosti po naredbi koja se redovno prenosi indosiranjem, ukazaću na specifičan položaj indosanta (prenosioca) koji indosiranjem mjenice od mjeničnog povjerioca postaje regresni mjenični dužnik. Mjenicu sam izabrala kao primjer jer se radi o tipičnoj hartiji od vrijednosti po naredbi koja ima to svojstvo po samom zakonu, što je najdetaljnije regulisana hartija od vrijednosti i što se na gotovo sve druge hartije od vrijednosti po naredbi primjenjuju pravila mjeničnog prava, ako za pojedina pitanja nisu predviđena posebna pravila.


Prenos prava iz hartije cesijom


Ustupanje potraživanja (lat. cessio) je ugovor ranijeg povjerioca (ustupioca, cedenta) sa trećim licem - novim povjeriocem (cesionarom) čiji je predmet ustupanje potraživanja i izmjena povjerioca dok dužnik (cesus) ostaje isti. Novi povjerilac ima pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze iste sadržine koju je prema dužniku imao raniji povjerilac.


Osnovna osobina cesije jeste to što zaključivanjem ugovora o cesiji na novog povjerioca prelazi glavno potraživanje zajedno sa svim sporednim pravima (kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl), a položaj dužnika se ne mijenja. Dužnik može novom povjeriocu istaći sve objektivne i subjektivne prigovore koje je imao prema ranijem povjeriocu, nezavisno od toga što je izvršeno ustupanje potraživanja i nezavisno od toga da li je novi povjerilac, kada je sticao potraživanje, znao za te prigovore. Dakle, cesijom novi povjerilac stiče onoliko prava koliko je prethodnik imao, a to često može biti nepoznato i neizvijesno jer zavisi od subjektivnih svojstava pravnog odnosa između prethodnog povjerioca i dužnika. (2)


Prenos prava iz hartije indosamentom


Hartije od vrijednosti po naredbi se prenose indosiranjem, odnosno pismenom izjavom imaoca hartije na njenoj poleđini kojom on (indosant) prenosi prava iz hartije i pravo na hartiji od vrijednosti na drugo lice (indosatara) koje time postaje novi imalac hartije od vrijednosti. Dakle, indosiranjem se faktički određuje novi imalac hartije od vrijednosti naredbom ranijeg imaoca te hartije.


Dejstvo prenosa putem indosamenta se razlikuje od prenosa putem cesije prvenstveno po tome što indosatar može imati i više prava nego što je imao njegov indosant. Šta ovo zapravo znači? Indosiranjem hartije, novi povjerilac stiče originalna prava iz hartije, odnosno stiče potraživanje oslobođeno od ličnih prigovora dužnika prema ranijem povjeriocu. Kod indosiranja, prava novog imaoca hartije od vrijednosti su samostalna i nezavisna i nisu od uticaja pravni odnosi između drugih indosanata i indosatara. Prema novom povjeriocu se mogu isticati samo oni prigovori koji su zasnovani na nedostacima same hartije od vrijednosti (da je hartija od vrijednosti falsifikovana, da nema sve bitne elemente i sl.), ali ne i ostali subjektivni prigovori koje je dužnik imao prema ranijem imaocu hartije. Iz ovog vidimo da je položaj povjerioca koji je stekao prava iz hartije od vrijednosti indosiranjem povoljniji od položaja povjerioca koji je stekao ta prava cesijom. Suprotno se može reći za dužnika, jer je njegov položaj nepovoljniji kod indosiranja, s obzirom na to da prema kasnijem imaocu hartije (indosataru) ne može isticati subjektivne prigovore koje je mogao ranijem imaocu hartije, što nije slučaj sa cesijom.

Ipak, pravilo da se indosiranjem prenose sva prava konstatovana na hartiji nezavisno od obima prava koja je imao indosant (kao raniji povjerilac) nije apsolutno - uslov je da je indosatar (novi imalac hartije) savjestan. Ukoliko bi se dokazala njegova nesavjesnost (da je znao ili je morao znati da se hartija od vrijednosti indosira samo da bi se eliminisali prigovori dužnika prema ranijem imaocu hartije) indosiranje bi bilo izjednačeno sa cesijom jer bi se indosataru (novom imaocu hartije) mogli isticati svi prigovori, uključujući i subjektivne prigovore, koji su se mogli istaći ranijem imaocu hartije od vrijednosti.


U primjeru sa slike, remitent Armal d.o.o. Doboj je prvi indosant i prenosi (indosira) mjenicu (kao hartiju od vrijednosti po naredbi) svom povjeriocu Bosna Export d.o.o. Bijeljina (vidimo to u prvom indosamentu sa slike II) kojem po ugovoru o zajmu duguje 10.000,00 KM. Bosna Export time postaje novi imalac mjenice (mjenični povjerilac). Potom Bosna Export umjesto da plati cijenu svom dobavljaču Uniring d.o.o. Gradiška gotovim novcem, on mu prenosi mjenicu i time Uniring postaje novi indosatar (imalac mjenice), a Bosna Export kao njegov indosant postaje mjenični dužnik (vidimo to u drugom indosamentu sa slike II).


Položaj ranijeg imaoca hartije od vrijednosti (cedenta/indosanta)


Bitna razlika između indosiranja i cesije je i položaj ranijeg povjerioca, odnosno ranijeg imaoca hartije od vrijednosti koji je prenosi. Kod cesije, raniji povjerilac (cedent) odgovara cesionaru za postojanje potraživanja u času kada je izvršeno ustupanje (ako je ustupanje izvršeno sa naknadom). Za naplativost ustupljenog potraživanja ustupilac (cedent) odgovara samo ako je to izričito bilo ugovoreno i samo do visine onoga što je primio od cesionara (uključujući i naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika). Veća odgovornost savjesnog ustupioca ne može se ugovoriti. Osim toga, ustupilac potraživanja odgovara samo prema licu kome je on neposredno ustupio potraživanje, a ako cesionar kasnije ustupi potraživanje nekom trećem licu, prethodni ustupilac prema njemu nije odgovoran. Kod indosiranja hartije od vrijednosti, prvi indosant (prvi prenosilac hartije) je lice koje je označeno kao korisnik hartije od vrijednosti (remitent, prvi povjerilac), a svaki kasniji indosant je raniji indosatar. Indosiranjem hartije od vrijednosti, indosatar se od povjerioca pretvara u (regresnog) dužnika jer postaje obavezan prema svom indosataru i odgovoran mu je za isplatu hartije od vrijednosti samostalno i solidarno sa svojim prethodnicima. Ali on nije odgovoran samo prema svom neposrednom indosataru, nego i prema svim kasnijim imaocima hartije od vrijednosti (na koje hartija kasnije bude indosirana).


U primjeru sa slike, Armal d.o.o. Doboj je označen kao remitent (mjenični povjerilac) trasirane mjenice koju je izdao njegov dužnik - kupac Aluprom d.o.o. Prijedor iz ugovora o prodaji robe, po fakturi br. 1256. Indosiranjem mjenice na Bosna Export, Armal je od mjeničnog povjerioca postao mjenični dužnik Bosna Exporta. Međutim, Bosna Export je mjenicu dalje indosirao svom povjeriocu Uniring d.o.o. Gradiška. Na ovaj način su Armal i Bosna Export postali regresni mjenični dužnici i solidarno su odgovorni za isplatu mjenice mjeničnom povjeriocu Uniring. Naravno, mjenični povjerilac će mjenicu prvenstveno pokušati da naplati od glavnog mjeničnog dužnika - akceptanta. To bi u konkretnom primjeru trebalo da bude Ecofruit d.o.o. Banja Luka, ali na ovoj mjenici još uvijek nema akcepta, pa ne znamo da li će se Ecofruit mjeničnopravno obavezati (pretpostavimo da će staviti akcept i postati glavni mjenični dužnik). Ako mjenicu o dospjelosti ne isplati glavni mjenični dužnik, onda se imalac mjenice Uniring može naplatiti od regresnih mjeničnih dužnika - indosanata i trasanta (Aluprom, Armal ili Bosna Export). Ako mjenicu isplati Bosna Export, on postaje imalac mjenice i može se namiriti (regresirati) za cijeli isplaćeni iznos od svojih prethodnika po mjenici - indosanta Armala ili trasanta Aluproma. Ako mjenicu isplati Armal, Bosna Export kao njegov povjerilac po mjenici se oslobađa mjenične obaveze, ali se Armal može regresirati od trasanta Aluproma za cijeli isplaćeni iznos. Ako mjenicu isplati trasant Aluprom, prevaljivanje regresnog zahtjeva se završava i mjenična obaveza se gasi u odnosu na indosante, a u obavezi ostaje samo glavni mjenični dužnik.


Više o mjeničnom regresu moći ćete pročitati u jednom od narednih tekstova. Ovdje je dovoljno da uočite da su indosanti regresni mjenični dužnici i da su solidarno odgovorni imaocu mjenice, a da između indosanata u regresnom postupku dolazi do prevaljivanja obaveze iz mjenice i to u cjelini, bez srazmjernog umanjenja te obaveze (3).



Izvori:


(1) Tako, Bartoš, Antonijević, Jovanović, Menično i čekovno pravo str. 78.

(2) Carić, Bankarski poslovi i hartije od vrijednosti, 79.

(3) Bartoš, Antonijević, Jovanović, Menično i čekovno pravo str. 81.

Dopao Vam se tekst i mislite da je koristan? Podijelite ga sa prijateljima

PRIJAVITE SE NA RIJEČ PRAVNIKA