Šta čini zajedničku imovinu supružnika – 1. dio

Zaključujući brak i stupajući u zajednicu života, supružnici se opredjeljuju da zajednički organizuju svoje životne aktivnosti, da brinu o zajedničkom domaćinstvu, odgajaju djecu i sl. Upravo kao posljedica zajedničkog života supružnika javljaju se brojni imovinski odnosi između njih. 

Moderno porodično zakonodavstvo kao jedno od osnovnih načela proklamuje ravnopravnost supružnika. U oblasti imovinskih odnosa, ravnopravnost se ogleda u postojanju zajedničke imovine supružnika, za koju važi pretpostavka da svakom od bračnih supružnika pripada po jedna polovina te imovine.

Šta je zajednička imovina supružnika?

Pod zajedničkom imovinom smatra imovina koju su bračni supružnici stekli radom tokom bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine. Dakle, dva uslova bez čijeg istovremenog ispunjenja nema stvaranja, odnosno sticanja zajedničke imovine su rad supružnika (kao način sticanja) i zajednica života (vrijeme sticanja)

Pojam rada se tumači ekstenzivno, tako da se pod radom ne podrazumijevaju samo poslovi vezani za profesiju (zanimanje, radni odnos) bračnih supružnika, već i  vođenje zajedničkog domaćinstva, briga o djeci, pomoć jednog bračnog supružnika drugome, kao i svaki drugi obliku rada i saradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Sljedstveno tome, svako činjenje supružnika koje za rezultat ima sprečavanje umanjenja vrijednosti zajedničke imovine (npr. otklanjanje opasnosti od nastupanja štete, zaštita voćnjaka, osiguranje stana i sl), odnosno smanjivanje izdataka (npr. samostalno otklanjanje kvara u kući, održavanje kuće, pružanje pomoći supružniku u obavaljanju njegovie prosedionalne djelatnosti i sl.) neophodno je verifikovati u utvrđivanju udjela supružnika u zajedničkoj imovini.

Tako je Vrhovni sud Hrvatske u predmetu broj Rev 696/10-2 zaključio: “Obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica radila u domaćinstvu i obitelji, vodila brigu oko odgoja i podizanja djece te u svakom drugom obliku doprinosila upravljanju i održavanju zajedničke imovine stranaka, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je doprinos tužiteljice u stjecanju predmetne imovine u 1/2 dijela a sukladno odredbi čl. 287. ZBPO.”

Kada postoji “zajednica života”?

Zajednicu života ne treba poistovijetiti sa brakom, jer zaključenjem braka ne nastaje nužno i bračna zajednica. Naime, za postojanje zajednice života potrebno je da postoji zajednička volja bračnih supružnika da ostvaruju sadržaj braka koji se očituje u međusobnom dijeljenju životnih sadržaja, kao što su zajedničko stanovanje, ishrana, vođenje zajedničkog domaćinstva i sl. odnosno mora postojati visok stepen međusobne povezanosti bračnih drugova.

Ukoliko je zajednica života prestala, imovina koju neki od supružnika stekne nakon toga, ne bi se mogla smatrati zajedničkom iako brak još uvijek nije razveden. Prema sudskoj praksi, čak ni činjenica da su supružnici nastavili da žive pod istim krovom ne mora nužno da znači da postoji zajednica života, ukoliko je nestala volja bračnih supružnika da budu u bračnoj zajednici (što dokazuje supružnik koji tvrdi da je takva zajednica prestala). 

Važno je napomenuti  i to da ukoliko bi lica faktički zasnovala zajednicu života, a tek nakon nekog vremena i formalno zaključila brak, imovina stečena radom za vrijeme trajanja zajednice života ali prije zaključenja braka takođe bi se smatrala zajedničkom imovinom.

Šta čini zajedničku imovinu supružnika?

Zajedničku imovinu, prije svega, čine zarade (plate) i druge naknade za rad supružnika (npr. po ugovoru o djelu, ugovoru o privrmenim i povremenim poslovima i sl.). Pri tome, važno je imati na umu da zarade i naknade postaju dio zajedničke imovine u momentu kada je nastalo potraživanje na njihovu isplatu, nezavisno od toga kada je isplata izvršena, odnosno kada je namirenje potraživanja ostvareno.

Šta ako je ugovor na osnovu koga je ostvarena naknada (recimo, ugovor o djelu) zaključen prije braka, ali je obaveze iz tog ugovora supružnik izvršavao za vrijeme braka?

Čini se da bi ovdje kao odlučujući kriterijum trebalo uzeti vrijeme obavljanja rada, odnosno izvršenja ugovorne obaveze. Možemo rezimirati da se pri ocjeni da li neka zarada/naknada ulaze u zajedničku imovinu uzimaju u obzir dva kriterijuma: vrijeme zaključenja pravnog posla i vrijeme izvršenja. Ukoliko oba kriterijuma nisu ostvarena za vrijeme trajanja zajednice života supružnika, onda prednost treba dati drugom kriterijumu, odnosno momentu izvršenja posla.

Prihodi od zajedničke imovine takođe predstavljaju dio zajedničke imovine. To su, primjera radi: rod voćnjaka, uvećanje stada prirodnom reprodukcijom, zakupnina od stana u zajedničkoj svojini, kamata na štedne depozite novca koji je zarađen radom u bračnoj zajednici i sl. Nasuprot tome, prihodi od posebne imovine supružnika čak i ako su ostvareni za vrijeme trajanja zajednice života supružnika, ne ulaze u zajedničku imovinu (npr. kamata isplaćena jednom supružniku na osnovu ugovora o štednom depozitu koji je zaključen prije zaključenja braka, zakupnina koja se ostvaruje od izdavanja u zakup stana koji je posebna imovina jednog supružnika i dr.). Dakle, prirodni i civilni plodovi (zakupnina, kamata, dividenda i sl.) koji se ostvaruju iz posebne imovine, predstavljaju posebnu imovinu, a oni koji se ostvaruju iz zajedničke imovine, predstavljaju zajedničku imovinu.

Ako je u toku braka došlo do uvećanja vrijednosti posebne imovine jednog od supružnika zajedničkim radom ili ulaganjem zajedničke imovine supružnika, postavlja se pitanje prirode zahtjeva koji ističe drugi supružnik u pogledu ove vrijednosti.

Odgovor zavisi od stvarnog obima uvećanja vrijednosti posebne imovine. Ako je uvećanje vrijednosti posebne imovine supružnika znatno, tj. ako su ulaganjem zajedničkih sredstava ili sredstava iz posebne imovine i radom jednog supružnika nastale važne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine drugog supružnika tako da ona predstavlja novu imovinu koja je nastala zajedničkim radom u toku zajednice života (npr. adaptacija, rekonsrukcija, dogradnja i sl.) takva imovina će se smatrati zajedničkom imovinom, a samim tim i prihodi iz takve imovine.

Naravno, to ne znači da se neće adekvatno vrednovati okolnost da je jedan od supružnika stavljanjem na raspolaganje svoje posebne imovine omogućio da se prihodi ostvare. U tom smislu bi trebalo supružniku – vlasniku posebne imovine priznati kao njegov poseban, uvećani doprinos u zajedničkoj imovini to što je dopustio da se njegova sopstvena imovina zajednički koristi ili mu isplatiti naknadu za korišćenje njegove posebne imovine (recimo, u iznosu zakupnine, rate lizinga za odgovarajući period i sl.) Nasuprot tome, ukoliko je uvećanje vrijednosti posebne imovine jednog supružnika neznatno, drugi supružnik bi imao pravo na naknadu (novčani zahtjev) srazmjerno svom doprinosu ali imovina i dalje ostaje posebna imovina drugog supružnika.

U predmetu broj Rev 823/14-2, Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi: “Tijekom postupka tužiteljica ističe svoj doprinos u stjecanju zajedničke imovine, koju okolnost su nižestupanjski sud propustili cijeniti. Naime, nižestupanjski sudovi cijene dapredmetna nekretnina predstavlja posebnu imovinu tuženika već zbog činjenice što je zemljište posebna imovina tuženika (koju je naslijedio od oca), dok je materijal za gradnju kuće ustupila majka tuženika. Međutim, za vrijeme trajanja braka na predmetnom zemljištu izgrađena je potpuno nova obiteljska kuća, dok tužiteljica ističe svoj doprinos radom i sredstvima u njenoj gradnji. Kod navedenog stanja stvari…valja jasno utvrditi doprinos tužiteljice u smislu odredbe čl. 287. ZBPO, te da li je njen doprinos proizveo stvarnopravne ili obveznopravne učinke prema zajedničkoj volji i namjeri stranaka kod navedene gradnje. Ako zajednička volja i namjera stranaka prilikom gradnje nije drukčije izražena (dakle, kada okolnosti, karakter i opseg uloženih vrijednosti i izvedenih radova stvarnopravni zahtjev ne opravdavaju), bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga nema pravo na stvarnopravni zahtjev u odnosu na tu imovinu, ali može zahtijevati da mu se naknadi vrijednost uloženog prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.”

Ukoliko neki predmet iz zajedničke imovine propadne, vrijednost dobijena na ime potpune ili djelimične propasti predmeta zajedničke imovine takođe ulazi u zajedničku imovinu (naknada iz osiguranja, naknada štete, pravična naknada za ekspropisranu nepokretnost i sl.)

Šta je sa imovinom koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali iz sredstava koja predstavljaju posebnu imovinu jednog od supružnika?

Primjer koji se često susreće u praksi je kupovina stana nakon zaključenja braka ušteđevinom koja je stečena prije zaključenja braka.

Općinski sud u Trogiru je u predmetu broj P-315/00, na osnovu utvrđenja da je sporna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka ali od posebne imovine supružnika (ušteđevine koju je tuženi supružnik unio u brak) odbio tužbeni zahtjev tužioca (drugog supružnika) da se ova nekretnina upiše kao zajednička svojina supružnika u zemljišnoj knjizi. Naime, u konkretnom slučaju, supružnik je kupio stan nedugo nakon zaključenja braka, te je utvrđeno da je novac za kupovinu stana uštedio prije zaključenja braka i da je bilo praktično nemoguće da toliko sredstva uštedi za tako kratko vrijeme. Otuda se prema stavu suda, imovina stečena za vrijeme trajanja braka ali iz posebne imovine jednog od supružnika može smatrati posebnom imovinom tog supružnika. Slično rezonuje Vrhovni sud Republike Srbije u predmetu broj Rev 468/99 od 8.6.1999. godine: “Ako je jedan bračni drug otkupio stan novčanim sredstvima dobijenim prodajom svoje posebne imovine, vikendice i novcem dobijenim na zajam koji je vratio takođe iz sopstvenih sredstava, tada se ne radi o zajedničkoj imovini stečenoj u braku, već stan predstavlja posebnu imovinu bračnog druga”.

Da li nekretnina kupljena po prestanku braka ali iz zajedničke imovine supružnika može predstavljati zajedničku imovinu?

Naime, ako bi jedan supružnik za vrijeme trajanja bračne zajednice tajno izdvajao novčana sredstva i neposredno po prestanku braka za sebe kupi nepokretnost, pa sud utvrdi da su ta sredstva zapravo predstavljala zajedničku imovinu bračnih supružnika, takva nekretnina bi se mogla smatrati zajedničkom imovinom supružnika iako je stečena po prestanku bračne zajednice (Rješenje Okružnog suda u Novom sadu, Gž 5186/2005 od 14.6.2006. god).

Imovina pribavljena iz kredita

Kada je u pitanju imovina pribavljena kreditnim sredstvima, moguće su različite situacije. Prije svega, ukoliko je nekretnina stečena tokom zajednice života i tokom trajanja te zajednice je kredit i otplaćivan, uz rad i doprinose oba supružnika, tada kreditnim sredstvima kupljena nekretnina (ili druga stvar) nesporno ulazi u zajedničku imovinu, nezavisno od toga na kog supružnika glasi ugovor o kreditu. Isto tako, supružnici su i solidarni dužnici prema kreditoru. Međutim, u situaciji kada je ugovor o kreditu jedan  od supružnika zaključio prije sklapanja braka i upisao se kao vlasnik nepokretnosti u javne knjige (odnosno, ako je izvršena predaja pokretne stvari), onda je taj stan njegova posebna imovina, bez obzira na to što je kredit otplaćivan tokom trajanja braka. Ipak, ako je kredit vraćan iz sredstava koja po opštim pravilima ulaze u zajedničku imovinu, drugi supružnik će imati regresni obligacionopravni zahtjev. Ovdje valja voditi računa i o tome da li je stvar koja je kupljena na kredit korišćena za zadovoljenje zajedničkih potreba domaćinstva (recimo, da li je stan korišćen za stanovanje supružnika, tako da nisu morali da izdvajaju sredstva iz zajedničke imovine za zakup stana).

Drugačija je situacija ako je ugovor o kreditu zaključen prije zaključenja braka, ali je ugovor o kupovini i predaja/upis u zemljišne knjige izvršen u toku trajanja zajednice života supružnika. Tada će kupljena stvar ući u zajedničku imovinu supružnika, ali će surpužnik koji je iz svoje posebne imovine podmirio zajedničke obaveze (plaćao rate kredita) imati pravo na naknadu od drugog supružnika srazmjerno njegovom udjelu u zajedničkoj imovini.

Pokloni

Primljeni pokloni takođe ulaze u zajedničku imovinu, bez obzira na to koji ih je bračni partner primio, ukoliko drugačije ne proizilazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti može zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera. 

Izvori:

  • Porodični zakon (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 54/02, 41/08, 63/14)
  • Radić, D. Imovinski odnosi u braku, Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka 2016, 109
  • Nenad Tešić, O zajedničkoj imovini supružnika, Pravni život 10/2006.
  • Amela Hasić Imamović, Bračna stečevina u porodičnom zakonodavstvu u Bosni i Hercegoini, Anali pravnog fakulteta u Zenici 21/11

Leave a Reply