• Irena Radić

Sve što treba da znate o ugovoru o dopunskom radu

Ugovor o dopunskom radu u praksi stvara zabunu jer se nerijetko misli da se ovim ugovorom zasniva radni odnos. Prema ranijem Zakonu o radu (od 2000. godine) dopunski rad je zaista bio rad u radnom odnosu, ali po važećem Zakonu o radu (od 2016. godine) to više nije slučaj. Zato ću ovdje pokušati da razgraničim ovaj ugovor od ugovora o radu, a naročito ugovora o radu sa nepunim radnim vremenom.

Rad van radnog odnosa Prema Zakonu o radu, rad van radnog odnosa se vrši po osnovu ugovora o djelu, ugovora o dopunskom radu, ugovora o privremenim i povremenim poslovima i ugovora o stručnom osposobljavanju i usavršavanju. Ono što djeluje zbunjujuće jeste to što zakonodavac ove ugovore reguliše Zakonom o radu, iako se njima ne zasniva radni odnos, tj. na njih se, u načelu, ne primjenjuju odredbe radnog zakonodavstva. Stoga, sva ona prava koja redovno pripadaju radnicima u radnom odnosu, čak i kada nisu posebno ugovorena, radniku koji je angažovan po ugovoru o dopunskom radu ne pripadaju ukoliko se ne predvide samim ugovorom.


Pročitajte više o specifičnostima ugovora o djelu ovdje i ugovora o stručnom osposobljavanju i usavršavanju ovdje.

Pojam ugovora o dopunskom radu

Ugovor o dopunskom radu može zaključiti lice koje je već u radnom odnosu sa punim radnim vremenom kod svog "matičnog" poslodavca, sa drugim poslodavcem i to najduže do 1/2 punog radnog vremena. Dakle, ovaj ugovor se ne bi mogao zaključiti sa nezaposlenim licem, penzionerom, licem koje radi nepuno radno vrijeme kod drugog poslodavca i sl.


Za zaključenje ugovora o dopunskom radu nije potrebna saglasnost poslodavca pod uslovom da se radno vrijeme radnika kod tih poslodavaca ne podudara i da se ne radi o poslovima iz djelatnosti koju obavlja "matični" poslodavac (konkurentska djelatnost). Ukoliko neki od ova dva uslova nije ispunjen, radniku će biti potrebna saglasnost poslodavca kod koga radnik već radi sa punim radnim vremenom za zaključenje ugovora o dopunskom radu sa drugim poslodavcem.


Prema odredbama Zakona o radu, "ugovorom o dopunskom radu utvrđuje se pravo na novčanu naknadu i druga prava i obaveze po osnovu rada". Dakle, radnik koji je angažovan po ovom ugovoru ima pravo na novčanu naknadu koja nema pravnu prirodu plate, a ostala prava po osnovu rada im pripadaju samo ako su eksplicitno ugovorena.

Porez na dohodak i doprinosi


Kako se ugovorom o dopunskom radu ne zasniva radni odnos, to ni naknada koja se po osnovu ovog ugovora ostvaruje nema karakter plate, odnosno ličnog primanja iz radnog odnosa, pa se oporezuje kao ostali dohodak (a ne kao dohodak od ličnih primanja). Šta to znači i koje su razlike u oporezivanju dohotka od ličnih primanja i ostalog dohotka?


Prije svega, to znači da prilikom obračuna poreza na dohodak nemate pravo na umanjenje poreske osnovice poreza na dohodak po osnovu ličnog odbitka (6000 KM na godišnjem nivou), odbitka po izdržavanom članu uže porodice (900 KM na godišnjem nivou) i odbitka kamate plaćene na stambeni kredit. Ovi odbici se priznaju samo na plaćanja iz radnog odnosa, a naknada po ugovoru o dopunskom radu nije naknada iz radnog odnosa.


Osim toga, ni poreska oslobađanja koja prate dohodak po osnovu radnog odnosa ne primjenjuju se kada je isti taj dohodak ostvaren po osnovu ugovora o dopunskom radu. Na primjer, porez na dohodak se ne plaća na nadoknadu troškova prevoza na posao i sa posla, nadoknadu troškova smještaja, nadoknadu putnih troškova i dnevnica, i sl. kada su ova primanja ostvarena po osnovu radnog odnosa (uz ograničenje iznosa do koga se priznaju oslobađanja), ali ukoliko bi se neka od ovih nadoknada isplatila licu koje je angažovano po ugovoru o dopunskom radu, ta isplata bi uvećala poresku osnovicu poreza na dohodak. Dakle, sva primanja koja ostvari lice angažovano po ugovoru o dopunskom radu imaju karakter ugovorene naknade i predstavljaju osnovicu za obračun poreza. Od tih primanja se jedino oduzimaju plaćeni doprinosi i tako dobijeni iznos predstavlja poresku osnovicu na koju se plaća porez po stopi od 10%.


Porez na dohodak po ugovoru o dopunskom radu obračunava se i plaća po odbitku. To znači da je isplatilac dužan da prilikom svake isplate ugovorene naknade, pojedinačno za svakog obveznika i za svaki isplaćeni prihod, obračuna i uplati na propisane račune porez na dohodak. Ukoliko isplatilac dohotka ne postupi na taj način (ne obračuna i ne uplati porez u momentu isplate) smatra se da je radniku isplaćena neto naknada (koja ne uključuje porez).


Zakon o doprinosima predviđa da je lice koje ostvaruje naknadu po osnovu ugovora o dopunskom radu obveznik doprinosa na penzijsko i invalidsko osiguranje (ali ne i za zdravstveno i osiguranje od nezaposlenosti). Stopa doprinosa je 18,5%,a osnovica je ugovorena naknada.


Razgraničenje ugovora o dopunskom radu i ugovora o radu sa nepunim radnim vremenom


Ugovorom o radu sa nepunim radnim vremenom se zasniva radni odnos (na određeno ili neodređeno vrijeme) pri čemu je radno vrijeme radnika kraće od punog, ali najmanje 1/4 punog sedmičnog radnog vremena. Dakle minimum na koji se može zaključiti ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom je 1/4 punog sedmičnog radnog vremena (ali se posebnim propisom može drugačije urediti). Radnik koji radi sa nepunim radnim vremenom ima sva prava iz radnog odnosa srazmjerno vremenu provedenom na radu (osim ako za pojedina prava nije propisano, odnosno ugovoreno drugačije).


Radnik koji radi sa nepunim radnim vremenom kod jednog poslodavca može za ostatak radnog vremena da zasnuje radni odnos kod drugog poslodavca i na taj način ostvari puno radno vrijeme. Kako nepuno radno vrijeme može trajati najmanje 1/4 punog radnog vremena, to znači da bi radnik mogao zaključiti radni odnos sa najviše četiri različita poslodavca na po 2 sata rada i na taj način ostvariti puno radno vrijeme od 8 sati. Dakle, ugovor o radu zaključen sa drugim poslodavcem do punog radnog vremena nije isto što i ugovor o dopunskom radu koji zaključuju lica koja su već u radnom odnosu sa punim radnim vremenom kod "matičnog" poslodavca.


Više o radu sa nepunim radnim vremenom pročitajte ovdje.



Izvori:

Zakon o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/17), čl. 207.

Zakon o doprinosima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 114/17) član 6. stav 5 i član 22.

Zakon o porezu na dohodak ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 60/15) čl. 10. st. 2, čl. 8. st. 1; čl. 51, 52. i 53.


PRIJAVITE SE NA RIJEČ PRAVNIKA